XI. gimnazija Zagreb

Bili smo zadivljeni koliko je toga „August Veliki“, kako je Šenou zvao Matoš, stigao napraviti prije nego se, kao gradski senator, posve iscrpio pomažući svojim sugrađanima stradalima u potresu 1880., nakon čega je napustio svoj ljubljeni Zagreb i ovaj svijet.

Cure su bile zadivljene detaljima iz sobe Slave pl. Ištvanić, Šenoine ljubljene žene, osobito bren-škarama za uvojke, lepezom od ribljih kostiju, plesnom karticom, starinskim aparatom za kavu ili samovarom, a dečki su, diskretno pogledavajući na sat, najviše bili zainteresirani za optičku napravu iz sobe Branka Šenoe. Profesoricu I. Babić zanimala je Šenoina svjedodžba s ocjenama Antuna
Mažuranića, pismo „prijana“ Lovre, svilene vjenčane cipelice Drage Šenoe i – najviše od svega – škarorezi koje je radio sa svega 11 godina.
Zaključili smo da danas gotovo da i nema ljudi poput njega koji su, za svoj grad, domovinu i narod, spremni dati apsolutno sve. Hvala ovome velikanu koji nas je, iako nije imao kapi hrvatske krvi, zadužio svojim radom i poučio domoljublju.