XI. gimnazija Zagreb

O Veternici i iskustvima učenika prvih razreda naših

Na petoga zvona znak

krenuli smo prošlu srijedu na svježi zrak.

Prije uspona koji nije bio posve lak,

pa smo u skladu s GIK-om TZK-a trebali pokazali što znači biti voljom jak,

otkrili smo granice ZET-a

i pustili nakratko koncentraciji da odšeta.

Uz druženje i prijateljstva koja svakim danom niču

ubrzo smo stigli do odredišta i započeli o Veternici priču.

Kaciga nikom na odmet bila nije

jer smo krenuli otkriti tajne koje ova spilja krije.

Kvario je tišinu tek udarac koji

i usklik onog koji se šišmiša boji.

Hibernirala je ipak većina njih,

Pa je boravak u podzemlju uglavnom bio tih.

Vodiča je slušao svak,

pogotovo kad nas je okružio mrak.

Uz njegovu smo pomoć pronašli i pradavnih školjaka trag

te čuli kako je neandertalcu medvjed bio drag.

Njegovo je okamenjeno zubalo ostalo u dubini tamo

no za to je čudo zaslužna voda samo.

Stalaktita je ipak bilo nešto manje

i saznali smo zašto je takvo stanje.

Danas je ipak zaštićeno područje cijelo

i u dužini od 380 metara oduševljava um i nakratko tijelo.

Trudili smo se izmjeriti temperaturu u spilji

i požurili se vratiti svojoj zbilji.

Ugodnije je ipak bilo vani

pogotovo jer su u jeku bili sunčani dani.

Pri spuštanju smo Dubravicu bolje upoznati htjeli

pa se oko profesorice Kežman okupio razred cijeli.

Ponijeli smo uzorke razne

kako ne bismo predali radne listiće prazne.

Umor je na kraju omamio mnoge,

no ni dalje nije nedostajalo sloge.

Dojmovi se tek slegnuti trebaju

dok nova uzbuđenja već vrebaju.