XI. gimnazija Zagreb

Kratki opisi pojedinih dana:

Nedjelja, 23.10.

U Adanu se stiglo u poslijepodnevnim satima. Do hotela se išlo malim autobusom zajedno s partnerima iz Rumunjske. Nakon smještaja se išlo na večeru u jedan od poznatijih restorana toga grada. Iako mali, restoran „Beyzade kebap güzelyali“ je sve očarao.

Ponedjeljak, 24.10.

Nakon ustajanja i doručka se išlo u obilazak tamo najpoznatije i jedne od najvećih džamija pod nazivom „Sabancı Merkez Camii“. Poslije se išlo u razgledavanje starog dijela Adane gdje se posjetila tamo najpoznatija slastičarna turskih delicija, a ručak je bio organiziran u jednom od starijih restorana Adane. Predvečer se išlo u razgledavanje mosta „Varda Köprüsü“ na kojemu je snimljena poznata scena skoka Jamesa Bonda u rijeku iako je ispod pravog mosta nema. Nakon kratkog odmora i turskog čaja išlo se na večeru u restoran gdje se jeo najpoznatiji kebab u cijeloj Turskoj.

Utorak, 25.10.

Rano ujutro krenulo se na avanturu u mjesto poznato po balonima na vrući zrak – Kapadokya. Tamo se posjetila dolina golubova poznata po malenim špiljama napravljenih za golube pismonoše koji su ranim kršćanima služili za prenošenje informacija u trenutcima kada su se morali skrivati od opasnosti. Posjetio se „Göreme Açık Hava Müzesi“ ili takozvan „Goreme Open Air Museum“, povijesno važno mjesto za kršćansku religiju zbog mnogih crkvica u špiljama oslikanih freskama ili bojom na suhom zidu, a najpoznatija je takozvana „Apple Church“ ili izvorno „Elmalı Kilise“. Nekoliko sati kasnije u radioni oniksa, najrasprostranjenijeg dragog kamena tog područja, vidjelo se kako se odvija obrada dragog i poludragog kamenja do savršenog oblika i sjaja, a potom se u radioni izrade keramike vidjelo kako su ljudi tog područja nekad svojim rukama od crvene gline izrađivali keramiku i živjeli od toga. Zabavna činjenica je ta da se u to vrijeme muškarac nije mogao oženiti ako nije znao izrađivati keramiku.

Srijeda, 26.10.

Tko rano rani, dvije sreće grabi! Na putu prema gradu Hatay, njegovom starom i više poznatom dijelu – Antiohiji, vodič je pričao o različitim zanimljivim stvarima, zgodama i ljudima koji žive u tom gradu. Prvo odredište bio je arheološki muzej u kojemu su se mogli vidjeti mnogi različiti i pravi mozaici, napravljeni ljudskom rukom prije gotovo dvije tisuće godina. Osim mozaika, izloženi su i mnogi stari predmeti poput figurica, fibula, oslikanih vrčeva, ukrašenih sarkofaga, mnogih kovanica iz različitih razdoblja i još mnogo toga. Nakon muzeja bio je red na posjeti crkvi svetog Petra koja je poznata po tome što je isklesana u kamenu. U slobodno vrijeme bilo je prilike za probati najbolje turske delicije, razgledati grad i obaviti kratku kupovinu. Na povratku je svatko imao priliku kupiti koji suvenir.

Četvrtak, 27.10.

Nakon zasluženog sna došao je red za obilazak škole. Doček je bio fenomenalan, uz muziku i ples. Potom je uslijedilo održavanje prezentacija, pričanje i plesanje s prijateljima. Ručak se održao u dvorani škole, a sva hrana bila je domaće napravljena, čak i deserti. Nakon toga se slušala tradicionalna muzika svirana na tradicionalnim glazbalima Turske, pisala su se imena tehnikom kaligrafije, crtalo se bojom na ulju, mogle su se igrati mnoge različite igre i plesalo se. Svi su se zabavljali. U predvečernjim satima bio je povratak u hotel, a zatim je slijedila svečana večera na otvorenom. Dokazalo se da se bez alkohola i interneta lako može zabaviti uz dobro društvo, dobru muziku i ukusnu hranu. Nakon oproštaja od drugih timova, slijedio je povratak u hotel i zadnji pogled na dio grada i jezero sa balkona sobe.

Petak, 28.10.

Rani jutarnji sati bez sna bili su puni ispremiješanih emocija i razgovora. U 2:40 ujutro, 1:40 po hrvatskom vremenu, avion je poletio za Istanbul, a iz zraka se vidio osvijetljeni grad Adana veličine tri Zagreba. Mogla se razaznati svaka kuća, svaka ulica, svaki kut grada. Svako osvijetljeno selo se vidjelo kao maleni svijetleći grm. Iz Istanbula se u Zagreb sletjelo oko 9 ujutro te su se svi nakon kratkog razgovora razišli. Svi su bili pod dojmom prekrasne države pune ljubaznošću – Turske.

Izvještaj napisala učenica Katarina Goćur